Tipovi napada
Postoje različiti oblici epileptičnih napada. Osobe mogu imati samo jedan tip napada ili više od jednog tipa napada. Vrsta napada koju osoba ima zavisan je od dela mozga kao i veličine prostornog širenja izmenjene električne aktivnosti koja je uključena u električno širenje impulsa koji dovode do napada.
Međunarodna klasifikiacija epileptičnih napada poznaje sledeće oblike:
1. Generalizovane napade ( absans, atonični, tonično – klonični )
2. Tonični, mioklonični
3. Parcijalni napadi ( jednostavni i složeni )
4. Neepileptični napadi
5. Status epileptikus
Generalizovani napadi istovremeno pogađaju obe polovine mozga odjednom, što dovodi do gubitka svesti, teškog disanja i razvijanja različitih subkategorija napada kao što su:
1. Generalizovani tonično klonični napad ( počinje kočenjem ruku i nogu ) koje je praćeno trzajevima lica i udova
2. Mioklonični napad – brze kontrakcije mišića koje se dešavaju istovremeno na obe strane tela ( ili pogađaju samo određene grupe )
3. Atonični napadi – nagli gubitak tonusa ( slabost u mišićima ), te se nazivaju i drop attacks ili astatični ili akinetični napadi. Oni dovode do padanja glava ili padanje tela o podlogu. Dolaze bez ikakvog upozorenja i često mogu dovoditi do povreda glave, tako da se kod ovih pacijenata preporučuje da nose zaštitnu kacigu. Često je slab odgovor na medikamente koji se primenjuju.
4. Tonični napadi – kočenja svih mišića, trajanja 10 do 15 sekundi i ako osoba stoji dolazi do pada i povređivanja. Mogu se javljati u snu, slabije reaguju na lekove.
5. Absans napadi – javlja se prekid uobičajenih aktivnosti, osoba je “ zagledana “, može pri tome treptati, u trajanju od nekoliko sekundi i brzo dolazi sebi ( češća je kod dece nego kod odraslih ).
Parcijalni napadi počinju u jednom delu mozga, ali se mogu proširiti na čitav mozak ( tada govorimo o sekundarnoj generalizaciji ). Ovi napadi mogu biti:
1. Jednostavni – svest ostaje očuvana, glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu, šaka, ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba u tm delovima tela može osetiti trnce. Nakon napada može se javiti slabost ili paraliza u određenim delovima tela. Osoba može osećati neobične mirise, zvuke i ukuse.
2. Složeni fokusni napadi – najčešće su kod odraslih osoba, ali se najteže kontrolišu lekovima. Prethodi im aura ( predosećaj ) posle čega sledi poremećaj svesti, a osobe gube kontakt sa okolinom. Česti su automatizmi ( grimase, žvakanje, gutanje, mljackanje, ponavljanje reči ). Osobe imaju sporiji povratak svesti, zbunjeni su posle napada i mogu se žaliti na glavobolju.
Neepileptični napadi – to su epizode promenjenog ponašanja osobe, koji mogu delovati kao epileptični napadi. Osoba može pasti, delovati kao da je bez svesti, imati grčeve, umokriti se, ali detaljna dijagnostika isključiće epilptični uzrok ovakvih stanja. Napadi koji nisu epilepsija:
1. Febrilne konvulzije
2. Napadi epileptičnog tipa tokom meningitisa, encefalitisa
3. Napadi posle kontuzije ( nagnječenja mozga )
4. Napadi posle moždanog udara
5. Napadi zbog metaboličkih promena
Specijalni epileptični sindromi
1. Lennox – Gastaut sindrom – najteži oblik epilepsije, javlja se u ranom detinjstvu , sa mentalnom retardacijom. Napadi se javljaju i danju i noću, i po nekoliko puta dnevno, zastupljeno je više tipova napada ( slab je i nezadovoljavajući odgovor na terapiju ).
2. Juvenilna miklonična epilepsija – nastaje u pubertetu, genetski uslovljena. Ne narušava inteligenciju, obično traje ceo život i dobro reaguje na terapiju.
3. Infantilni spazmi – rani početak, loš odgovor na lekove, nepovoljna prognoza.
4. Status epilepticus – epileptični status je stanje ponovljenih napada između kojih osoba ne dolazi svesti, kao i napad koji traje duže od pola sata i predstavlja najurgentnije stanje u neurologiji koje zahteva bolničko lečenje pacijenta.